|
Bog na kiši  Komentari | 4Hasanefendiću, proklet bio, kiša zaista pada kada ja nemam kišobran. Nebo se je, nada Zagrebom, otvorilo. Fine se kapi kiše prosipaju prljavim asfaltom ovoga zaboravljenoga grada, baš poput staklenih perli što su ih majke izvlačile iz prašnjavih kutija nekih dalekih Badnjih večeri. Na sreću, kakofonija prljave tekućine ne dopire do mene. Vidim i nju i njen učinak, ali je ne čujem; moj se prozor, naime, nalazi preblizu Svevišnjemu, a da bih mogao posvjedočiti toj maloj vječnosti buke, najobičnijemu rezultatu pada i udarca u hladno betonsko krilo. Nebih htio biti krivo shvaćen: ne vjerujem u boga. Boga, bogove, Jehovu, Budu, Alaha i njima slične. Vjerujem da se može ogriješiti o ljudsku dušu, naravno, ali o boga nikako. Sa druge ga, pak, strane, volim spominjati. Ne nužno u psovkama, hvala na pitanju, već i u usputnim poštapalicama, svojim osobnim sićušnim slomovima te prilikama od iznimne važnosti. Kao što fine obitelji ispunjavaju prazninu svoga nedjeljnoga ručka ulaštenom srebrninom, tako i ja, za potrebe velikih datuma, svježe laštim svoju vjeru. Boga, također, volim kriviti za najnasumičnije nedaće svijeta. Za tu priliku, jasno, ne posežem za onim "pravim" bogom, onime kojega je Nietzsche udesio još davne 1882. Za takve prigode iz rukava izvlačim vrećicu svoga osobnoga maloga instant božanstva: just add water. To je jedan prekrasan, moderan bog koji stane u svaki džep te savršeno podliježe zakonima društveno ustrojenoga konzumerizma. Zlatna krava, ako želite. Njega ću, tako, ovoga puta, okriviti za ublaćene opanke i kišom natopljenu pamučnu majicu, za prljave sokne i hunjavicu. I biti ću degutantan, izvan svake norme prihvatljiva ponašanja i dobroga ukusa. Zamišljati ću kako, poput pijanice oslonjene o zid netom napuštene krčme, mokri po ovome gradu dok se Gene Kelly guti sred pijevanja pod zlatnim tušem kojega naziva kišom. U mojim će mislima on svojom mokraćom u snijegu ispisivati riječ "burleska". U mojoj će glavi lokva vode u koju sam jutros ugazio postati jezero njegove smrdljive pišaline. U mojoj će glavi to postati osobno. Što onda učiniti na dan poput ovog? Što započeti, a što dovršiti? Otvoriti ću, rekoh, blog; a ti, Bože, 'prosti ako je do tebe, pa neka je i meni na dušu, ali, Hasanefendiću, proklet bio, kiša zaista pada kada ja nemam kišobran. |
 Copyright © 2008. by onaj ludi Šerbedžijin sin (zabranjeno je korištenje objavljena materijala ili njegovih dijelova bez prethodnog pristanka autora, biatch) onaj ludi Šerbedžijin sin
...kroza šest crta, devet zareza i jedan vulgarizam: - student; živi unutar sat i pol relacije između velikog i maloga grada - sluša apsurdno puno muzike (te zato ovdje neće pisati o svojim najdražim izvođačima, how original!) - čita Coelha, Murakamija, Jergovića i, vrlo vjerovatno, njima slične - "...seksualni gigant sa periferije, nosilac zelenog pojasa za gitaru..." - drkadžija po vokaciji, lijevo krilo onajludiserbezijinsin@gmail.com "...laku noć, normalni; vratite se u mrak..." linkovi
|